Svoju iznimnu muzikalnost, Stjepan Jimmy Stanić počeo nam je otkrivati kao dvadesetogodišnjak, na samom pragu 50-ih, kao gitarist, pjevač i izvrstan kontrabasist džezističkog nagnuća. Punokrvni glazbenik, prvi je koji će najaviti Robićeve nasljednike, a sam će, stjecajem okolnosti (prije svega zbog česta izbivanja iz zemlje), ostati po strani glavne matice. Ugodan bariton zarana mu postaje glavni instrument, a domaći barovi i zapadnoeuropski noćni klubovi životni prostor. Debitantsku ploču Cowboy Jimmy snimio je slučajno, kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Zahvaljujući nadimku Jimmy (a ne obrnuto!), dopao ga je taj pseudo C&W švicarsko-njemačkog podrijetla kada ga je šef Nikica pozvao, našalivši se: "Đimi, imamo za tebe pjesmu po mjeri - Cowboy Jimmy!" Tako je svojim premijernim tvrdim singlom na 78 okretaja godinama, tih 50-ih, svakodnevno jahao radio valovima, usporedo s Robićem i njegovim Joeom (Hej, Joe) te s Plašljivim gaučom Vojina Popovića, jodlajući "o prerijskoj sili hrabroj kao lav" i usput nam potvrđujući popularnost kaubojskog žanra! Slična će biti i sljedeća uspješnica Mladi poštar, koju je snimio 1956. (strana B: Čekat ću), zajedno s još tri "tvrda" singla nafilana američkim standardima s prilogom domaćeg noveltyja (They Can Take i My Heart Stood Still; Don't Blame Me i Take A Chance On Love; Zlatne minđuše/Golden Earrings i Mali Bam). No, već prije toga, zahtijevne Volim Pariz i Flamingo, u aranžmanima Tomice Simovića i Miljenka Prohaske, najavit će karijeru s jedne strane omeđenu evergrinima po mjeri njegova croonerskog melizma, poput Zamagljenog prozora, Prolazi sve i Jutro će promijeniti sve, i s druge dosjetkama, kao što su Bio sam konjušar cara, Moja kobila Suzy, Prsluk pucam (u navedenom Leksikonu neprimjereno ih označuju grotesknima!), koje su otkrivale Jimmyjevu sklonost humoru, osobini što će ga promaknuti u posve osobita vicmahera i originalna zabavljača. Njegov topao, omnipotentan vokal dopuštao mu je da se upušta u trku s hitovima dana kao što je u 50-ima bio Bernardine, u 60-ima Dilajla i Bonnie i Clyde, a početkom 70-ih El Condor pasa; da snimi longplejke sa standardima ranije proslavljenim u izvedbama Franka Sinatre, Dina Martina, Nata Kiga Colea ili Tonyja Bennetta, poput Stjepan Jimmy Stanić Live In Concert ili Jimmy Stanić & Glenn Rich Orchestra (zapravo Orkestar Silvija Glojnarića!); ali prije svega da nas svojim ležernim i nepretencioznim, duhovitim i bogatim tonom prenese u atmosferu klupske zabave popraćene salvama smijeha. Filmskim uspješnicama iz vremena senzacionalne pojave tonfilma poput Bijelog jorgovana i Pastira Kostje, domaćim šlagerima iz 30-ih, 40-ih i ranih 50-ih Noćas, Zašto si pospan Čo?, Jesenja elegija, Kaži zašto me ostavi, pjesmama dosjetki i perolascivna humora kao što su Dimnjačar, Španja, Micika ili onih čeških izvora - s retrovizorom u zajedničko nam austro-ugarsko dvorište - Benešovom Pokloni svoj mi foto, Kukavicom Jarde Jankovca ili Crvenom suknjicom Vaclava Blaha, Jimmy nam je, sve češće u društvu sa svojom Barbarom, nepogrešivo vraćao onaj agramerski štih, prisan duh purgerskog Zagreba, uvodeći nas u nešto poput estradne verzije celuloidna hita Tko pjeva zlo ne misli. <a href="https://www.last.fm/music/STJEPAN+JIMMY+STANIC">Read more on Last.fm</a>. User-contributed text is available under the Creative Commons By-SA License; additional terms may apply.